Powered By Blogger

среда, 27. јул 2016.

POLECEMO NA ODREDISTE



Destinacija-Novi Sad

U nas navigacioni sistem ukucavamo adresu Kamenjar 3 broj 13. Lociramo grad Novi Sad i njegovu obalu Dunava...pronalazimo odrediste, palimo motore i polecemo.


  • Dragi putnici, tokom leta ispricacu vam nesto vise o nasoj destinaciji. Zelim da vam prenesem makar trunku ljubavi koju ja osecam ka svemu onome sto cini ovaj grad toliko posebnim, jer smo ipak i mi deo njegove price.
Novi Sad predstavlja glavni grad AP Vojvodine...i jedan od najlepsih gradova Srbije. Svojom lepotom, originalnoscu, kreativnoscu, inovativnoscu, istorijom i neunistivoscu privlaci paznju sve veceg broja turista. Nazvala bih ga gradom mladih. On je centar mnogih evropskih i svetskih zbivanja. Neka od najlepsih svakako su: noc muzeja , cinema city, dani brazila, Cubanero festival, tango festival, Sterijino pozorje, Jazz festival,kao i niz drugih desavanja ukljucujuci i nebrojana sportska takmicenja,...ali naravno i jedan od najpoznatijih svetskih festivala, daleko cuveni-Exit festival koji se odrzava na Petrovaradinskoj tvrdjavi.

Novi Sad je takodje i univerzitetski centar, uvek pun nasmejane dece i studenata, sto ga cini vecno mladim...a sa druge strane svoju tradiciju odrzava ocuvanjem istorijskih vrednosti kojih u ovom gradu ima pregrst.Spomenula bih Maticu srpsku koja predstavlja najvecu riznicu znanja kao najstarija srpska knjizevna, kulturna i naucna institucija. Naravno tu su jos i: muzej savremene umetnosti, trg galerije, novosadska Sinagoga...a daleko je poznat i nas novosadski sajam koji svake godine posecuje sve veci broj stranaca.

Mnoga lepa mesta nisam spomenula, ali prepustam vama da nesto otkrijete i sami.


Tokom rata pokusali su da nam ga uniste...bio je prva i najgora meta cuvenog NATO bombardovanja '99, ali ovaj grad se digao iz pepela i zasijao jos vecim sjajem.
Novi Sad se nikad ne predaje..


U ovoj zemlji se oduvek mnogo ulagalo u sport. Nas grad poseduje divan fudbalski stadion-Karadjordje. Na kojem igraju fudbaleri Vojvodina, a sa Severa ih bodre verni navijaci Firmasi. Na tom stadionu trenira i nasa poznata atleticarka Ivana Spanovic koja je 9.na svetskoj rang listi skakacica u dalj svih vremena. Tu je i nas vaterpolo klub, odbojkaski, kosarkaski, rukometni, hokejaski koji nizu sjajne rezultate svake sezone,...niz uspeha postizemo i u manje popularnim sportovima poput boxa, saha, macevanja, tekvonda, mauntinbajkinga, takodje na novosadskim terenima treniraju i najbolji svetski igraci basketa 3na3...zatim biciklisti koji su ucestvovali na tour de France...ajoj koliko njih nisam spomenula, a to zasluzuju...ipak morala bih spomenuti i onaj meni najdrazi, naravno-tenis.Ovaj sport doziveo je ekspanziju u Srbiji nakon uspeha nasih tenisera Djokovica, Tipsarevica, Zimonjica, Ane, Jelene...i mnogo pre njih Monike Seles koja je upravo novosadskom tehnikom osvojila svet...Osim njih postoji jos mnogo imena koja bi trebala da budu spomenuta, ali verujem da ih i sami znate.


Novi Sad poseduje veliki broj teniskih klubova. Istakla bih tri najuspesnija: TK AS, TK NOVI SAD, TK VOJVODINA. Osim njih tu je i veliki broj manjih, privatnih klubova koji igrace osvajaju divnim ambijentom i privatnoscu. Takav je i nas klub. Ususkan u Novom Sadu, izdvojen iz gradske buke i smesten na obali Dunava u prirodi. Kamenjar je prigradsko naselje Novog Sada. Dolma ga povezuje sa gradom, tako da se automobilom stize za svega desetak minuta cime je dovoljno blizu centra desavanja, a ujedino i dovoljno udaljen od gradske buke i guzve pa je vazduh tamo cistiji i razredjeniji. To je mesto na kome vam sva cula rade...Odmah cete osetiti miris rostilja, sveze pokosene trave, cvetnih basta, riblje corbe,...cucete zvuke talasa, cvrkut ptica, deciji osmeh, kreketanje zaba,...videcete najlepsi izlazak sunca, bezbroj vrsta zivotinja, sjaj glamuroznih brodova, srecne ljude,...oseticete ukus upravo upecane ribe na zaru, slast vocki iz dvorista, ukus domace rakije....rashladicete se u ledenom Dunavu ili cete se samo provozati camcem, ali ono sto je sigurno, oseticete pravu ljubav.
Sve sam rekla o ovom gradu sem onog najvaznijeg, bez cega on ne bi bio to sto jeste, a to su njegovi ljudi. Novosadjani su zaista posebni. Gostoprimljivi, srdacni, veseli, porodicni ljudi, odani tradiciji i pravim vrednostima, imaju najbolju kuhinju i jos bolje vino i rakiju. Mi znamo da uzivamo u zivotu...uvek imamo kadeee. Kazu nam da razvlacimo dok pricamo, a prosecna brzina u gradu je 35km/h...pa iz ravnice smo, sta cemo...nama se nikud ne zuri. Sve nam je ravno 🙂 U nasem gradu sada ima veliki broj nacionalnosti i stanovnika okolnih gradova, ali svi su se nekako uklopili u nas nacin zivota, rekla bih da im se svidja ovde 🙂

Bez ovih ljudi ovaj grad ne bi disao...svaki od njih daje mu po jedan otkucaj i tako on zivi. Moj klub postoji za njih i zbog njih. Bez njihove podrske mi ne bismo uspeli. Ljudi prihvataju inovativne ideje rasirenih ruku, dopustaju nama mladima da pokusamo nesto novo...dopustaju nam da gresimo, da stvaramo.

Kako ne bih zakljucke izvodila samo na osnovu licnog iskustva, spomenula bih Eko kurire, kao jednu sjajnu mladu ekipu entuzijaticnih momaka (i po koja devojka) koji pedlajuci po nasoj ravnici pomazu svojim sugradjanima u svakodnevnim poslovima. Njihova ideja sjajno je prihvacena i zazivela svojim punim sjajem. Sport+ljubav=posao, ali nije to jedino sto nas spaja, mnogo vaznija je zajednicka ljubav ka ovom gradu. Bez ovih sjajnih ljudi mi nase ideje ne bismo uspeli da realizujemo.


Ovakvih prica ima sve vise i vise sto me posebno raduje. Mnoge od njih prati ekipa -Sta je novosadski koja svojim originalnim pricama pokazuje koliko veliko srce Novi Sad ima.
Ozbiljnost nam nije jaca strana, pa tako umemo da se salimo i na svoj racun. Kao i svako drugo mesto tako je i ovo daleko od savrsenstva. Nase muke kroz humor najbolje prikazuje popularnija emisija "Drzavni posao", koja oslikava pravi zivot Novosadjana.

Ono sto je meni zaista bilo drago u poslu i sto moram da primetim jeste da i pored postojanja velikog broja klubova, trenera, uspesnih poslovodja, velike konkurencije, mi ipak nismo bili suparnici. Evo i jedne kratke price koja to pokazuje- TK AS (kao jedan od najuspesniji klubova ovog grada) pruzio nam je ruku prvog dana i pokazao nam put. Iako nas samo dolma deli, mi smo prijateljski klubovi i takvo ukazano poverenje, pomoc i podrsku uvek cemo ceniti i uzvracati. Kada je nas klub usled grozne poplave bio pod vodom, ponudili su nam besplatno koriscenje njihovih terena dok vanredno stanje ne prodje. Ovakva solidarnost danas se u svetu retko vidja. Pruziti protivniku ruku u nevolji odraz je velikih igraca. I upravo takvi ljudi cine ovaj grad.

Ideju kakvu sam ja zelela da sprovedem, ne bi bilo moguce da nije bilo ovih ljudi...jer lako je biti obican teniski klub, ali napraviti i zadrzati porodicu unutar sporta, samo sportista zna koliko je tesko. Svi nasi polaznici, a posebno rekreativci puni razumevanja, verni, uvek spremni da pomognu, nasmajeni i raspolozeni da podrze sve moje sulude ideje, predstavljaju realizaciju svega ovoga. Moju inspiraciju. Nadu. Moj osmeh. Razlog zbog kojeg sve ovo radim. Da oni nisu bas takvi kakvi jesu, sa svim svojim manama i vrlinama ni ova nasa prica ne bi bila ista. Oni su deo ove porodice, a ne donosioci novca sa clanskim karticama. Za njih mi nemamo radno vreme, njima su nasa vrata uvek sirom otvorena, a zahvaljujuci njima nasi tereni nikada nisu prazni. I zato hvala na odanosti.



U nekom drugom gradu nas klub se ne bi uklapao. Sve to sto cini Novi Sad i Novosadjane drugacijima je ujedino i ono sto nas cini nasmejanima. Ovaj grad ima dusu i u njemu ces uvek biti okruzen prijateljima i porodicom.

"Ovo je grad u kome nema razloga da budes sam"

Nakon sto ste culi mali deo price mog rodnog grada, culi ste i mali deo price naseg kluba. Jer TK Kamenjar se ne zove bas tim imenom bez razloga.


I evo upravo slecemo na odrediste.... Dobro dosli u nas skromni dom. Sada ste i vi deo nase porodice.



Opustite se i uzivajte 🙂





Jelena Goranovic 27.7.2016.


среда, 30. март 2016.

LJUBAV JE STVORILA NAŠ KLUB


                 

         NAJVIŠI STEPEN LJUBAVI JE UNUTAR PORODICE 


  Sve je počelo davne '97 u teniskom klubu “Slice” na Grbavici, u mom rodnom gradu Novom Sadu. Gavrilo Galanski, čovek zaslužan za sve, bio je moj trener, psiholog, vaspitač, tata i prijatelj. Moja porodica je prepoznala prave vrednosti u ovom čoveku i uz preporuku mu poverila svoje petogodišnje dete. Zahvaljujući tom izboru ja danas volim...volim tenis, malo je reći...volim sve ono što čini sport...volim život ispunjen njime. Zbog toga sve zasluge pripadaju mojoj porodici i mom treneru. Upravo iz ovih razloga, samu priču počećemo predstavljanjem onih koji su je i stvorili….potpuno opravdano našu prvu priču posvećujem njima...

Pa da se upoznamo:






 Dragi čitaoče, predstavljam ti moju porodicu. Pitaš se zašto ih upoznavati ovim povodom?! Odgovor je vrlo jednostavan, porodica je temelj, a bez temelja nema ni teniskog terena. J Naš sistem vrednosti je bezuslovna ljubav cele porodice na kojoj gradimo pojedinačne živote. Oni su mi najveća podrška i razlog svih mojih uspeha. 

Mamu i tatu (nikako ćaleta i kevu) predstavila bih kao osobe sa velikim brojem uloga u našim životima, osim što nas obasipaju ogromnom količinom ljubavi koja je naš tajni izvor neiscrpne energije, ovim povodom dodelila bih im ulogu scenariste i režisera. Dok moja mama piše anonimne priče naše budućnosti, tvrdoglavom borbom nas u zagrljaju izvodi na pravi put, ali uvek uz osmeh u kojem sve probleme sakrije od nas, moj tata ima ulogu  kaskadera, onog koji igra našu ulogu u rizičnim situacijama, a da to niko ne zna...pa nekada čak ni mi sami J 

Dok bih ova dva gospodina predstavila kao moju levu i desnu polovinu srca. I to je razlog zašto ono tako brzo kuca...

Moj Uki je moj zamenik, iako sada strastveni fudbaler, čije snove ne želim da rušim, njegov dom će uvek biti ona mala kućica izmedju dva terena, jer je on moj vatreni zmaj koji svojim osmehom briše svaku suzu i neuspehe pretvara u uspeh. Imao je tek 3 godine kada je prvi put sa cuclom i pelenama stao na teren i „zaigrao“ tenis. On je osoba puna ljubavi, ali kratkog fitilja, koja uvek iskreno i otvoreno iskazuje svoje emocije. Nikada se neće roditi bolji menadžer od njega, tako da posao na toj funkciji ni ne pokušavajte da dobijete u našem klubu. Zahvaljujući njemu naš klub je uvek pun nasmejanih mališana.

Alex je moj saputnik tokom celog putovanja do uspeha. Mala razlika u godinama učinila je da uvek zajedno proživljavamo sve životne izazove i nikada ni jedno nije bilo pošteđeno. Vec sa dve godine čučao je kod teniskog terena i muljao cuclu u šljaku čekajući svoju sestru da završi trening. Nikada se nije zalio, uvek je navijao...e sad, to za kogaaa, to je već zavisilo od toga da li smo se pre toga posvađali ili ne J Od tada do dan danas on je moj najstrastveniji navijač koji ni jedan meč nije propustio. Kako su godine odmicale ja sam postajala mladja sestra, a on stariji brat zaštitnik...i moram priznati, lepši je osećaj biti mladji pogotovo kada ima ko da te čuva J Zato svaki novi član prvo prolazi njegovu kontrolu i kao tajni agent rešava sve probleme. Njegov šarm osvaja neosvojivo, a ljubav topi led. 

To je moja porodica-moj tim. Nismo nepobedivi, ali smo neuništivi. Vrednost porodice danas nestaje, postaje "cool" nazivati roditelje kevom i ćaletom, popularnost se stiče pretprljenim nasiljem u porodici, u brak se stupa u sve kasnijim godinama, a posvećenost porodici je minimalna, svi napuštaju domove u trci za diplomama i novcem u "države budućnosti" ...

Oprosti mi dragi čitaoče, ali ja nisam u trendu. Meni ne treba slava, dovoljna mi je ljubav....i ovaj tekst pišem ne kako bih reklamirala svoj klub, već kako bih se zahvalila onima koji su razlog njegovog postojanja i kako bih pokazala da prave vrednosti ipak pobedjuju. Naša pobeda možda nije manifestovana na rang listama kao recimo uspeh porodice Djoković, ali nekada su najlepše one pobede oko kojih se ne diže prašina, već sijaju kao dijamant u skoljci negde na dnu okeana. I to je ono zbog čega je baš ovde počela naša priča...



             



 Upoznaj Gavrila Galanskog-mog trenera. Trenera? Zvuci tako obično...trener je veoma važna figura u životu svakog sportiste, barem bi trebala da bude. On je deo tima, deo uspeha, deo porodice. Osoba koja od igrača stvara šampiona i čoveka. Uz njega vaše dete odrasta. Ovaj čovek je deo mog zivota. Osoba zbog čije nemačke škole, strogih pravila, principa i kodeksa ponašanja ovaj klub danas ima baš ovakvu priču. On je od svojih igrača napravio prijatelje, a ne protivnike. Svojim autoritetom, ali i svojom ljubavlju od nas je napravio ne samo dobre igrače, veći prave ljude i iskrene prijatelje. 

Ovu malu devojčicu on je naučio prvim teniskim koracima pre tacno 19 godina, a ona sada to znanje prenosi na drugu decu. Nekada smo pricali reketima, danas pricamo uz vino na slavi. Vreme prolazi, ali trener ostaje. Veoma je važno uz koga vaše dete odrasta...ko mu priča, ko ga trenira, ko ga uči životnim vrednostima, jer to će mu doživotno ostati i na to će se ugledati. Čika Gale, kako ga svi zovemo, bio je trener naše čuvene teniserke Monike Seleš i mnogih drugih uspešnih tenisera. Svojom odanošću poslu, iskrenošću i vrednošću osvojio je naša srca. 

Kao igrači uvek smo se bojali da mu otkažemo trening, uvek je bilo ono:“ajde javi mu ti“, šale za prvi april smo samo mi primali, dok je njega bilo veoma teško prevariti. Najdraži su nam bili letnji turniri na kojima su se takmičili samo članovi kluba, koji su se uvek završavali jednim dobrim roštiljem. Često bismo ostajali posle treninga u dvorištu kluba da beremo ringlove. Posebo smo se zdruzli na pripremama na Zlatiboru koje i dan danas prepričavam sa mojim drugarima iz kluba, sa kojima sam idalje u dobrim odnosima. 

Takva prijateljstva su neprocenljiva...a to pokazuje i jedan situacija u kojoj sam se našla. Bilo je to prvenstvo Vojvodine, TK Vojvodina, polufinale, težak turnir....odlazim do čujem s kim igram i saznajem da mi je protivnica Nikolina, moja drugarica iz kluba (u našem klubu čika Gale je bio jedini trener)...to je bio najstrašniji trenutak u mom životu, ja nisam želela da igram, a nije ni ona...kada smo se rukovale na mreži odlučile smo da publici priredimo zabavu, a da pobedi ona koja bude imala više sreće....trener je bio ljut jer nismo igrale ozbiljno, ali to je bilo jače od nas...iskreno, toliko mi je bila bitna pobeda da se ni ne sećam ko je pobedio J Bili su to lepi dani...učinio nam je detinjstvo posebnim, a treninge zanimljivim. 

Jednog dana zazvonio mi je telefon, bio je to poziv od čika Galeta, saopštio mi je jednu od najlepših vesti...dobio je prvu unuku, to je bila velika borma dobijena veštačkom oplodnjom. Njegova najveća želja bila je ostvarena, njegov sin jedinacje dobio ćerku...srce mi je lupalo neopisivom brzinom...a zatim mi je rekao kako joj je on birao ime...ushićeno sam pitala kako se zove....rekao je:“Dobila je ime po tebi, zove se Jelena“....i sada su mi krenule suze, a moj osećaj tog trenutka rečima ne bih mogla da opišem. 

Imati ovakvog coveka pored sebe velika je čast.




Hvala vam što postojite i što ste deo mog tima...bez 

vas moj život ne bi bio isti...bez vas, ovaj klub ne bi 

imao dušu, a duša nema cenu.




Zbog toga ovo nikada neće biti teniski klub Kamenjar, već PORODICA Kamenjar!





Dobro došli J



                                           

                                                                                                          

                                                                                             Jelena Goranović, 29.3.2016.













                        







                                                                                      


                      
                                                                                    
      



.